1. Kako komentarišete najavu predsjednika Evropske komisije Žan-Kloda Junkera da do 2019. godine, odnosno do kraja mandata EK neće biti ispunjeni uslovi za ulazak neke zemlje Zapadnog Balkana u članstvo Evropske unije?
– Predsjednik Junker ostao je dosljedan svojoj prvoj izjavi na ovu temu, koju je dao početkom manadata, a to je da “do sljedećih parlamentarnih izbora i mandata ove Komisije – nema proširenja”. Jednostavno zato što nema zemlje kandidata za članstvo koja je pri kraju procesa pristupanja, te se isti ni ne može okončati do tada.
U odnosu na sve do sada izrečeno o proširenju, ovo je svakako napredak: apel za obezbjeđenje kredibilne perspektive članstva za Zapadni Balkan, posebno za Crnu Goru i Srbiju.
2. Evropska komisija je za februar naredne godine najavila strategiju za uspješan prijem Crne Gore i Srbije u Evropsku uniju do 2025. godine. Da li to znači da bi Crna Gora i Srbija trebalo u paketu da postanu članice EU? I da li je to moguće s obzirom da smo mi daleko odmakli u procesu pregovora sa EU?
– Ono što je dobro u Junkerovoj „Pozitivnoj agendi za EU do 2025. godine“ koja je nedavno predstavljena Evropskom parlamentu, jeste da će Komisija već 2018. godine sačiniti „Strategiju za uspješno pristupanje Srbije i Crne Gore Evropskoj uniji“ – mapu puta za pristupanje zemalja koje su predvodnice procesa integracija od svih zemalja proširenja. Te da će ta strategija sadržati neophodne korake za okončanje pristupnog procesa, sa posebnim fokusom na vladavinu prava, temeljna prava, borbu protiv korupcije i doprinos sveukupnoj stabilnosti regiona.
Iz ugla Crne Gore, svakako da je praktičnije i primjerenije da je izjava sročena tako što bi prvo bila navedena Crna Gora, pa onda Srbija (po dinamici procesa integracija), međutim, Junker je naveo prvo Srbiju, pa Crnu Goru (vodeći se vjerovatno kriterijumom veličinom zemlje, kao i potencijalom za kreiranje “regionalnih problema”). Pored navedenog, na našim prostorima, to još uvijek asocira na bivši državni aranžman, što pripada prošlosti.
Iz ugla dinamike integracija, Junker procjenjuje da razlika u broju otvorenih poglavlja ne bi trebala da predstavlja problem za Srbiju (28:10), a posebno ne dinamika zatvaranja poglavlja, imajući u vidu njene administrativne kapacitete. Crnoj Gori administrativni kapaciteti svakako nisu jača strana, medjutim, nema poglavlje 35 (dijalog sa Kosovom), a i standardno je dobro ocjenjena kada je stabilnost regiona u pitanju. Dakle, Junkerova je procjena da je moguće, uz uključivanje oprobanog principa “sustizanja” – napraviti ovaj napredni “integracioni duet”, koji se može nadati članstvu u srednjem roku.
Kao i u životu, i u dinamici integracija Zapadnog Balkana, sve je relativno, pa tako i razlika u broju otvorenih poglavlja i dužini pregovora. Pod pretpostavkom da se Srbiji dozvoli da “ubrza” rad na ekonomskim poglavljima, ostaje ono što je zajednički izazov, a to su poglavlja 23 i 24 (vladavina prava). To bi dalje značilo, da bi kroz tu novu strategiju za Crnu Goru i Srbiju, dobili i izvještaj Komisije o napretku u ovim poglavljima, odnosno ocjenu “ispunjenost” tranzicionih mjerila, da se zatim predstave nove (finalne) pregovaračke pozicije i dobiju dugo očekivana – mjerila za zatvaranje poglavlja 23 i 24. E, onda samo još da ih ostvarimo, i eto nas pred vratima Unije.